Emocije nisu algoritmi. Zašto umjetna inteligencija ne može zamijeniti terapijski odnos?

Od 2020. godine umjetna inteligencija sve više dobiva na popularnosti u ulozi savjetnika i terapeuta. Ulaskom u novi milenij svijet je ušao u fazu ubrzane digitalizacije, a epidemija koronavirusa – u kombinaciji sa socijalnim distanciranjem – dodatno je ubrzala taj proces i dala mu jednu sasvim novu dimenziju. Promjene se pritom nisu zadržale samo na području poslovanja ili obrazovanja, već su utjecale i na način na koji provodimo slobodno vrijeme te kako se međusobno povezujemo.

Kao i sve druge transformacije, digitalizacija nosi sa sobom i prednosti i izazove. O tome se može pronaći tisuće znanstvenih i popularnih članaka dostupnih putem digitalnih medija. Ono što mi je posebno zanimljivo jest koliko se u posljednje vrijeme često može čuti da ljudi koriste umjetnu inteligenciju u psihodijagnostičke i psihoterapijske svrhe.

Najpopularniji među tim alatima je ChatGPT – doista koristan digitalni suputnik koji nudi informacije i podršku na brz, dostupan i često vrlo uvjerljiv način. Osim toga, potpuno je besplatan. Za mnoge korisnike mogućnost da u bilo kojem trenutku postave pitanje i dobiju strukturiran odgovor može donijeti osjećaj olakšanja, sigurnosti, kontrole, razumijevanja ili čak usmjerenja u izazovnim trenucima. ChatGPT vam može pomoći u prepoznavanju emocionalnih obrazaca, pojasniti osnovne psihološke koncepte te vas potaknuti na jasnije izražavanje vlastitih misli.

No važno je znati: iako odgovori mogu zvučati uvjerljivo, oni nisu uvijek točni niti primjenjivi u konkretnom osobnom kontekstu. ChatGPT ne poznaje vašu životnu priču, vaš emocionalni svijet niti nijanse vaših odnosa.

Umjetna inteligencija nema sposobnost empatije u ljudskom smislu – ono što piše ne proizlazi iz stvarne povezanosti, već iz statističke predikcije jezičnih obrazaca.

Tu dolazimo do ključnog elementa psihoterapije koji nijedna tehnologija ne može nadomjestiti – limbičke rezonance. Limbička rezonanca označava emocionalnu usklađenost između dvije osobe, u kojoj se njihovi limbički sustavi – dijelovi mozga odgovorni za emocije, stres i motivaciju – sinkroniziraju putem kontakta i emocionalne prisutnosti. Kroz neverbalne signale poput tona glasa, izraza lica ili ritma disanja dolazi do nesvjesne razmjene emocija i regulacije živčanog sustava između terapeuta i klijenta.

Emocionalna regulacija ne uči se isključivo razumom, nego kroz iskustvo odnosa. Subjektivni doživljaj klijenta da mu je "bolje" ne proizlazi iz racionalnog objašnjenja problema, već iz iskustva sigurnog, empatičnog odnosa unutar kojeg se može osjećati autentično i ranjivo.

Psihoterapija nije samo razmjena informacija – ona je odnos. U tom odnosu iscjeljenje se događa kroz kontakt, emocionalnu sigurnost i regulaciju – sve ono što naš limbički sustav prepoznaje kao autentičnu ljudsku povezanost. ChatGPT može "govoriti" o emocijama, ali ne osjeća, ne promatra, ne interpretira neverbalnu komunikaciju i – što je najvažnije – ne uspostavlja odnos.

Ako koristite digitalne alate za bolje razumijevanje sebe – to je sjajan prvi korak prema istraživanju vlastitog emocionalnog svijeta. U vremenu kada nas tehnologija povezuje više nego ikad, upravo je ljudski kontakt ono što nam najviše nedostaje – i što najviše iscjeljuje.

Izvori:

Annals of General Psychiatry

Linda Graham

UPS Education

Previous
Previous

Osjetljiviji/a od drugih? Možda si zapravo ono što ovom svijetu nedostaje

Next
Next

Autentičnost ili izgovor? Kad “biti svoj” postane izgovor za neodgovornost