Moje ime je Petra Čakarun i edukantica sam pod supervizijom integrativne tjelesne psihoterapije. Namjera s kojom sam krenula u tjelesni rad bila je da razriješim bol koju nosim i promijenim svoju životnu priču. Moje rane nisu nestale, jer ništa ne može izbrisati prošlost, no namjera da pomognem sebi darovala mi je kapacitet i za druge – da ih mogu čuti u njihovoj istini, vidjeti u njihovoj boli i podržati u suosjećanju prema sebi.

Po zanimanju sam novinarka bez dana staža u struci. Studij sam upisala kako bih bila glas onima koji ga nemaju, ali me život usmjerio na drugi put. Petnaest godina sam provela u komunikacijskoj industriji i vodila uzbudljive projekte. Unatoč poslovnim uspjesima, nedostajao mi je smisao. Mislila sam da je smisao cilj kojem trebam težiti, no kroz svoje sam lutanje naučila da je smisao način na koji živim.

Svoju sam svestranost često smatrala nedostatkom. Sada vidim koliko su mi različite profesionalne uloge, ali i osobni interesi iz područja borilačkih vještina, plesa, joge i ronjenja pomogli ne samo u boljem upoznavanju sebe nego i u svladavanju brojnih tehnika koje sada koristim u radu.

Posudit ću riječi J. R. R. Tolkiena: “Nisu svi koji lutaju izgubljeni“ – kao podsjetnik da vrijedi vjerovati vlastitom procesu, osobito kada je on drukčiji ili sporiji nego što bismo željeli.