Moje ime je Petra Čakarun i edukantica sam pod supervizijom integrativne tjelesne psihoterapije. Namjera s kojom sam, nakon godina rada s terapeutima iz različitih pravaca, krenula u tjelesni rad bila je da konačno razriješim bol koju nosim i transformiram svoju životnu priču. Moje rane nisu nestale, jer ništa ne može izbrisati prošlost, no namjera da pomognem sebi darovala mi je kapacitet i za druge – da ih mogu čuti u njihovoj istini, vidjeti u njihovoj boli i podržati ih u suosjećanju prema sebi.

Po zanimanju sam novinarka bez dana staža u struci. Studij sam upisala kako bih bila glas onima koji ga nemaju, no život me usmjerio na drugi put. Petnaest godina provela sam u komunikacijskoj industriji, gdje sam vodila uzbudljive projekte, surađivala s predivnim kolegama i imala mentore koji su nesebično dijelili znanje. Unatoč poslovnim uspjesima, nedostajao mi je smisao. Mislila sam da je smisao cilj kojem trebam težiti, no kroz svo to lutanje sam naučila da je smisao ono što živim svaki dan.

U svijetu koji cijeni usku specijalizaciju, svoju sam svestranost smatrala nedostatkom. Sada vidim koliko su mi različite profesionalne uloge, ali i osobni interesi iz područja borilačkih vještina, plesa, joge i ronjenja, koji su mi “odvlačili pažnju“, pomogli ne samo u boljem upoznavanju sebe nego i u svladavanju brojnih tehnika koje sada koristim u radu.

Nastojala sam se izražavati kroz crteže, no riječi su moje boje kojima oslikavam prizore vlastitog života. Ipak, posudit ću riječi J. R. R. Tolkiena: “Nisu svi koji lutaju izgubljeni“ – kao podsjetnik da vrijedi vjerovati vlastitom procesu, osobito kada je on drukčiji ili sporiji nego što bismo željeli.